U tekstu koji je ispred vas bavim se razmatranjem uticaja presuda Haškog tribunala na proces pomirenja u Bosni i Hercegovini. Analiziram izvorne dokumente haških optužbi za zločine genocida, zločin protiv čovječnosti, etničko čišćenje i pravomoćne presude sa izrečenim kaznama. Kao primjer uzimam neke elemente optužnica i presuda Slobodanu Miloševiću, Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Jadranku Prliću i ostalim te Rasimu Deliću. Iz istraživanja dokumenata pokazujem kako se međusobno odnose brutalne činjenice izvršenih ratnih zločina, interpretacija tih činjenica od strane javnosti (međunarodne i domaće) i politička instrumentalizacija tih činjenica koja ide od iskrivljavanja do negiranja faktičkih zbivanja. Međutim, istraživanja pokazuju da na proces pomirenja i vraćanja povjerenja snažno utiče istina koju Haški tribunal utvrđuje u procesu kažnjavanja odgovornih za zločine počinjene na prostorima Bosne i Hercegovine. Te presude se temelje na provjerenim činjenicama, a ne osjećanjima i emocijama. Te činjenice su osnova stvarne istine o ratu i zbivanju koja su se odvijale na teritoriji BiH ali i šire. U zaključku sugerišem da proces pomirenja mora pratiti i nova politika koja rat i stradanja ostavlja u prošlosti i koja se okreće budućnosti, koja snažnije vraća povjerenje u suživot i poštuje prava građana na čitavom prostoru BiH.
Cijeli tekst (173-187 str.)
možete pročitati klikom na:
https://ziink.wordpress.com/wp-content/uploads/2017/12/sophos-no-10-2017.pdf#page=174
Primjedbe
Objavi komentar