Sukobi su prirodni pratilac i čovjeka i društva. Kroz ljudsku historiju, sadržaj se mijenjao, ali i oblici sukoba. Ono što je značajnija karakteristika sukoba jeste da su uglavnom bili nasilni i sa velikim posljedicama, ne samo za aktere već i za njihove savremenike. Zato su sukobi važni za sociologiju i psihologiju, kao i za antropologiju i historiju. Sukobi imaju svoje pozitivne karakteristike, jer su u suštini oblici društvenih promjena i individualnog razvoja čovjeka i njegove etike, te drugih karakteristika. Sukob najčešće dobija novo stanje, koje iz iskustva prethodnih stanja predstavlja napredak u naučnim pogledima i bolje razumijevanje trenutnog stanja. Stoga bismo mogli reći da su sukobi prirodno stanje i društva i čovjeka u međusobnom, ali i društvenom odnosu. Postoje različiti oblici sukoba od etničkih, nacionalnih, vjerskih, političkih do međugrupnih i unutargrupnih sa različitim sadržajem i motivima. Svi oni predstavljaju bogatstvo društvenih odnosa i društvenih kretanja koja se odvijaju nejednakim intenzitetom i u različitim društvenim uslovima. Etnički, nacionalni, vjerski i politički sukobi razvijali su se i isticali kroz historiju. Različite teorije posmatraju i shvataju sukobe na različite načine u zavisnosti od njihovog intenziteta i obima. Sa sociološkog aspekta razmotrit ćemo neke teorije i pristupe razumijevanju sukoba, poput etničkih i nacionalnih, s obzirom na njihovu historijsku utemeljenost i značaj u modernim društvima.
Tekst možete pročitati u linku ispod:
Primjedbe
Objavi komentar